U programskoj knjižici predstave “Ovo bi mogao biti moj razred” HNK Ivana pl. Zajca, objavljen je razgovor s našim stručnim djelatnicama, psihologinjama i psihoterapeutkinjama, Anom Fabijan i Mašom Komadina o iskustvima rada s djecom i mladima – kako s onima koji imaju iskustvo vršnjačkog nasilja kao žrtve, tako i s onima koji su bili u ulozi počinitelja.
U razgovorima s mladima počiniteljima kaznenih djela, od kojih su i ona vezana za vršnjačko nasilje, mnogi od njih govore o trenucima impulzivne reakcije, u kojima nisu sposobni jasno predvidjeti posljedice svojih postupaka, odnosno imaju namjeru da to bude samo šala. Često nisu namjerno okrutni, nego jednostavno još nisu dovoljno zreli razumjeti uzročno-posljedične veze svojih postupaka i štetu koju njima nanose drugima. Također, u virtualnom prostoru izostaje iskustvo u kojem počinitelj neposredno sagledava posljedice svojih postupaka na žrtvu, a time često izostaje i razvoj empatije.
Upravo zato, kada zbog prijave nezakonitog ponašanja budu uključeni u sustav i upućeni u izvršavanje mjere posebne obveze psihosocijalnog tretmana, mladima se otvara prilika da kroz psihoterapijski odnos bolje razumiju svoje ponašanje, ali i potrebe, preuzmu odgovornost i usvoje nova, prihvatljiva i po njih i njihovu okolinu zdrava ponašanja. Takvi procesi nisu usmjereni na sankcioniranje, već na stvaranje prostora za osobni rast, razvoj svojih potencijala, mijenjanje stavove i očekivanja od sebe i svog života.
Kazalište nas je ovog puta podsjetilo na ono što stručnjaci, roditelji, nastavnici i mladi svakodnevno žive: da nijedna priča nije crno-bijela i da su podrška, razumijevanje, ali i preuzimanje odgovornosti preduvjeti promjene.
Zahvaljujemo još jednom Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca na prilici da budemo dio ove važne priče.
