Početkom travnja Sarajevo nas je okupilo na međunarodnoj konferenciji o dijaloškim praksama.
Kroz bogat program, koji je obuhvatio teme od dijaloških praksi u obrazovanju, zdravstvu i socijalnom radu, do metoda za prevazilaženje kolektivnih sjećanja koja i dalje oblikuju naše društvene i međuljudske odnose, svakim danom konferencije postajalo je jasno koliko je dijalog ključan za iscjeljenje rana prošlosti. Na različitim jezicima i u različitim kulturnim nijansama, razgovori su tekli slobodno, a međusobno razumijevanje postojalo sve dublje.
Konferencija je bila više od profesionalnog skupa – bila je platforma za izgradnju mostova i dijeljenje i preplitanje svih naših identiteta: kao psihoterapeutkinja, kao edukanatica psihoterapije, kao nekadašnjih i sadašnjih učenika Škole za kibernetiku i sistemsku terapiju, kao UZORovki, kao kolegica i kolega i na kraju kao prijateljica i prijatelja.
Do sljedeće prilike – nastavljamo razgovarati! 
