Priča 1

Došla sam iz druge zemlje. Hrvatski jezik uopće nisam znala. Upoznala sam budućeg muža te s njim i našim malim djetetom došla živjeti u RH. On je živio sa svojom majkom s kojom se nikako nisam slagala i znao me povremeno udariti te su me  vrijeđali i maltretirati. Jednog dana me udario i pala sam i tada mi je bilo stvarno dosta. Uzela sam dijete i otišla kod jednog prijatelja, jer nisam imala kamo, nikog nisam poznavala, a nisam se mogla vratiti roditeljima da ih ne opterećujem. Malo po malo upoznavali smo se i postajali sve bliži. On je stalno pio, mislila sam od sreće. Ubrzo sam zatrudnjela. Njegova sestra me nagovarala na abortus jer je znala kakav je, ali ja to nisam htjela. Mislila sam da će sutra biti bolje i da će ga dijete promijeniti. Nije uspjelo. Počelo mu je sve smetati, bio je ljubomoran, prebacivao mi da me drugi muškarci gledaju, da ne znam kuhati. Nisam smjela ići ni kod zubara, ni u trgovinu, uvijek me za nešto optuživao. Vrijeđao je moju obitelj iako ih nikad nije vidio, nisam ih smjela ići posjetiti. U kući je uvijek moralo biti rakije, a za djecu ga nije bilo briga. Postao je jako agresivan, gubio je kontrolu. Prijetio mi je da će me strpati u ludnicu.  Više puta sam zvala policiju da ga smire. Svaki dan je bio kao pakao, prijetio je da će me zaklati kao što je klao u ratu. Kada više nisam mogla izdržati potražila sam pomoć u centru za socijalnu skrb te su priveli supruga, djeca i ja smo se spakirali i zauvijek otišli od njega. Došla sam u Sklonište Udruge U.Z.O.R. i našla svoj mir. Naučila sam vjerovati u sebe, a moj je moto neću kukati i plakati već poduzimati i mijenjati! Sada radim, brinem se za svoju djecu i ni ne pomišljam da mu se vratim. Od tada su prošle već pune četiri godine, najbolje u mom životu.